Učenici šestog razreda na dvosatu hrvatskoga jezika u parovima su proučavali slikovnicu Jasmine Kos
Mačak Krešo se pita: „Koje je boje srce moje“. Time su se upoznali s Brailleovim pismom na kojem su
napisali svoje ime i prigodnu poruku, a koristeći naljepnice pokušali su te poruke i pročitati samo
dodirom. Drugi su sat slušali radijsku emisiju „Samo se srcem dobro vidi“ koju su snimili njihovi
vršnjaci iz Slavonskog Broda, a koja također obrađuje temu slijepih i slabovidnih osoba. Neka od
poruka su:

„Svi smo jednako važni.“ Marko
„Mi smo jedna zajednica.“ Nikol
„Svi smo jednaki i svi smo prijatelji.“ Sara
„Sličnosti nas povezuju.“ Ines
„Nije samo vid osjetilo na ljudskom tijelu.“ Laura

Učenici osmog razreda na satu su razrednika poslušali zvučni zapis slikovnice Jasmine Kos, s
razrednicom su razgovarali o pravilnom ponašanju prema osobama koje slabije ili uopće ne vide ili ne
čuju te su se također okušali u pisanju na Brailleovom pismu.

Učenici su u listićima samoprocjene zaključili da sada puno više znaju o odnosu i ponašanju prema
osobama koje su slijepe ili gluhe te da im je radionica o Brailleovom pismu i znakovnom jeziku uz
mačka Krešu bila jako zabavna.

Ovim se putem zahvaljujemo Jasmini Kos i udruzi Kreativni oslonac što su našoj školskoj knjižnici
darovali devet taktilnih slikovnica koje će brojnim generacijama pokazati kako biti prijatelj
drugačijima od sebe.

T.M.